Česta pitanja

Energetska obnova zgrada skup je mjera i radova kojima se postojeće zgrade moderniziraju kako bi trošile manje energije, pružale veću udobnost korisnicima i imale manji negativan utjecaj na okoliš. Riječ je o procesu koji uključuje poboljšanje toplinske zaštite, zamjenu zastarjele opreme i uvođenje učinkovitih sustava grijanja, hlađenja i ventilacije. Cilj je smanjiti potrošnju energije, smanjiti račune za režije i povećati kvalitetu života stanara.

Najčešće mjere energetske obnove uključuju:

• toplinsku izolaciju fasade, krova i podova – smanjenje toplinskih gubitaka,

• zamjenu stare stolarije (prozora i vrata) učinkovitom, višekomornom,

• modernizaciju sustava grijanja i hlađenja – ugradnja kondenzacijskih kotlova, dizalica topline ili drugih učinkovitih rješenja,

• uvođenje obnovljivih izvora energije – solarni kolektori, fotonaponski paneli, toplinske pumpe,

• poboljšanje ventilacije – sustavi s rekuperacijom topline za kvalitetan zrak i dodatne uštede.

Prednosti energetske obnove su višestruke:

• niži troškovi grijanja i hlađenja,

• veća udobnost i bolja kvaliteta zraka u prostoru,

• povećanje vrijednosti nekretnine,

• smanjenje emisije štetnih plinova i pozitivan doprinos okolišu,

• mogućnost sufinanciranja kroz državne i EU programe.

U Hrvatskoj se energetska obnova provodi u sklopu nacionalnih i europskih fondova, što znači da vlasnici stambenih i višestambenih zgrada, kao i javne ustanove, mogu ostvariti značajna bespovratna sredstva. Time se smanjuje financijsko opterećenje, a ulaganje u obnovu postaje isplativo i dostupno širokom krugu korisnika.

Energetska obnova zgrada nije samo tehnički zahvat – to je ulaganje u bolju budućnost, jer donosi uštede, udobnost i zdravije okruženje za sve stanare.

Energetsko certificiranje zgrada je zakonski obvezan postupak kojim se utvrđuje koliko neka zgrada troši energije i u kojem se energetskom razredu nalazi. Rezultat postupka je energetski certifikat – dokument koji pokazuje energetsku učinkovitost zgrade, sličan energetskim oznakama koje viđamo na kućanskim aparatima.

Certifikat jasno prikazuje koliko je zgrada učinkovita u potrošnji energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju i pripremu potrošne tople vode. Zgrade se svrstavaju u energetske razrede od A+ do G:

• A+ i A razred – vrlo učinkovite zgrade s minimalnom potrošnjom energije,

• B i C razred – prosječno učinkovite zgrade,

• D do G razred – zgrade s velikim toplinskim gubicima i visokim računima za energiju.

Osim same klasifikacije, energetski certifikat sadrži i preporuke za poboljšanje energetske učinkovitosti, poput bolje izolacije, zamjene stolarije ili modernizacije sustava grijanja. Na taj način vlasnici i korisnici zgrade dobivaju jasne smjernice za uštede i poboljšanje kvalitete stanovanja.

Energetsko certificiranje je u Hrvatskoj obvezno:

• pri prodaji ili iznajmljivanju stana, kuće ili poslovnog prostora,

• za sve nove zgrade prije izdavanja uporabne dozvole,

• za javne zgrade veće površine koje moraju certifikat javno izložiti.

Za vlasnike zgrada i stanova energetski certifikat donosi niz koristi – od transparentnosti pri prodaji i najmu do konkretnih informacija o potrošnji i mogućim uštedama. Dugoročno, on pomaže u planiranju energetske obnove i smanjenju troškova života.

Financijska i zakonska korist

Energetski certifikat je zakonski obvezan prilikom prodaje ili najma stana, kuće ili poslovnog prostora, kao i za nove zgrade prije izdavanja uporabne dozvole. Bez certifikata, vlasnik ne može legalno prodati ili iznajmiti nekretninu, što znači da je investicija u certificiranje nužnost za realizaciju transakcije.

Ušteda i planiranje obnove

Certifikat ne pokazuje samo trenutni energetski razred zgrade, već i preporuke za poboljšanje energetske učinkovitosti. To vlasniku omogućuje pametno planiranje energetske obnove, što dugoročno smanjuje troškove grijanja, hlađenja i potrošnje energije. Ako se slijede preporučene mjere, uštede na računima za energiju mogu biti značajne.

Povećanje vrijednosti nekretnine

Zgrade s višim energetskim razredom privlačnije su na tržištu nekretnina. Kupci i najmoprimci sve više traže energetski učinkovite kuće i stanove zbog nižih režija i veće udobnosti. Time energetsko certificiranje doprinosi povećanju tržišne vrijednosti objekta.

Brza isplativost

Trošak certificiranja obiteljske kuće ili stana u Hrvatskoj obično se kreće od nekoliko stotina do oko tisuću eura, ovisno o veličini i složenosti objekta. S obzirom na dugoročne uštede i obvezu zakonskog posjedovanja certifikata, ulaganje se vrlo brzo isplati, posebno ako se odluči i na energetsku obnovu prema preporukama certifikata.

Zaključno, energetsko certificiranje je financijski, zakonski i praktično isplativo, jer omogućuje legalnu prodaju ili najam, planiranje energetske obnove, smanjenje režija i povećanje vrijednosti nekretnine.

Energetski razredi su kategorije koje pokazuju koliko je neka zgrada energetski učinkovita. Svaka zgrada, bilo da se radi o stanu, kući ili poslovnom prostoru, može se svrstati u razred prema potrošnji energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju i pripremu tople vode. Razredi se označavaju slovima od A+ do G, gdje:

• A+ i A – izuzetno energetski učinkovite zgrade s minimalnom potrošnjom energije,

• B i C – zgrade srednje energetske učinkovitosti,

• D do G – zgrade s velikim energetskim gubicima i visokim troškovima za energiju.

Energetski razredi se određuju energetskim certifikatom, koji prikazuje stvarnu potrošnju energije i daje preporuke za poboljšanje učinkovitosti. Zgrade s višim razredom donose brojne prednosti: niže režijske troškove, veću udobnost stanovanja, bolju kvalitetu zraka i povećanu tržišnu vrijednost.

Ukratko, energetski razredi omogućuju vlasnicima i kupcima da brzo i jasno vide koliko je neka nekretnina energetski učinkovita i koliko će troškovi energije dugoročno biti visoki ili niski.

• Ako želiš da tvoja zgrada ili adaptacija budu energetski što učinkovitiji, projektiranje mora uzeti u obzir zahtjeve koje će energetski certifikat postaviti — npr. debljina izolacije fasade, vrstu stolarije, sustav grijanja, ventilacije.

• Certifikator može dati preporuke ili uvjete koje projektant treba implementirati da bi objekt ostvario određeni razred (ili bolje performanse).

• Za energetske obnove ili za poticaje / fondove često je obavezno da projektna dokumentacija sadrži mjere energetske učinkovitosti (kao što je izolacija, zamjena stolarije, poboljšanje sustava grijanja/hlađenja), i taj projekt mora biti stručno izrađen.

Smanjenje toplinske snage odnosi se na smanjenje potrebne količine energije koju sustav grijanja mora proizvesti da bi održavao ugodnu temperaturu u prostoru. Drugim riječima, radi se o tome koliko topline zgrada gubi kroz zidove, prozore, krov i podove te koliko energije je potrebno za nadoknadu tih gubitaka.

Što je toplinska snaga manja, to je zgrada energetski učinkovitija jer zahtijeva manje energije za grijanje. Smanjenje toplinske snage postiže se različitim mjerama:

• toplinskom izolacijom fasade, krova i podova – sprječava se gubitak topline,

• zamjenom stare stolarije (prozora i vrata) energetski učinkovitom,

• eliminacijom toplinskih mostova koji uzrokuju dodatne gubitke,

• poboljšanjem zrakonepropusnosti – manje propuštanja zraka,

• modernizacijom sustava grijanja koji rade učinkovitije i s manjim gubicima.

Prednosti smanjenja toplinske snage su višestruke:

• manja potrebna snaga sustava grijanja (manji kotlovi, dizalice topline ili peći),

• niži troškovi investicije i održavanja sustava,

• značajno smanjenje računa za grijanje,

• bolja udobnost i stabilnija temperatura u prostoru.

Kod projektiranja novih zgrada ili rekonstrukcije postojećih, smanjenje toplinske snage jedan je od glavnih ciljeva jer omogućuje gradnju suvremenih i energetski učinkovitih objekata. Time se ne samo štedi energija, već se doprinosi i smanjenju emisije CO₂ i zaštiti okoliša.

Određuje se izračunom prema standardu EN 12831.

Za isto je potrebno imati uvid u dokumentaciju energetske obnove (ukoliko je rađena) kako bi se odredili postojeći i novi slojevi građevine. Ukoliko dokumentacije nema potreban je energetski pregled građevine.

Izračun radimo u programskom paketu IntegraCad Ultimate.

EN 12831 definira metodologiju za proračun projektne toplinske snage grijanja.

To je snaga (u kW) potrebna da se u najhladnijim vanjskim uvjetima održi željena unutarnja temperatura u svim prostorijama.

Na temelju tog proračuna dimenzioniraju se:

• kotlovi, toplinske podstanice, dizalice topline,
• radijatori, podno grijanje i drugi sustavi distribucije topline.

Što se uzima u obzir

1. Toplinski gubici kroz ovojnicu

• zidovi, krov, pod, prozori, vrata (U‑vrijednosti × površine).

2. Ventilacijski gubici

• prirodna infiltracija i/ili mehanička ventilacija.

3. Projektne vanjske temperature

• definirane nacionalnim prilogom (za Hrvatsku postoje vrijednosti po klimatskim zonama).

4. Projektne unutarnje temperature

• npr. 20 °C za dnevne boravke, 24 °C za kupaonice…

5. Korekcije

• utjecaj toplinskih mostova, negrijanih prostora, susjednih jedinica.

EN 12831 je standard po kojem se računa koliko toplinske snage treba zgradi da bi u najhladnijim uvjetima održala projektirane unutarnje temperature. On je temelj za dimenzioniranje cijelog sustava grijanja i obavezan je u postupcima dokazivanja energetske učinkovitosti.